Mp3 je komprimirani format što znači uklanja dio "nepotrebnih" podataka iz originalnog zapisa što kao posljedicu ima manju veličinu audio datoteke. Pod pojmom "nepotrebnih" podataka leži sva mudrost mp3 algoritma, odnosno sposobnost da smanji veličinu datoteke uz minimalno čujne gubitke u kvaliteti zvuka. "Nepotrebni" podaci koje algoritam izbacuje biraju se na osnovu nesavršenosti ljudskog uha, odnosno naše percepcije zvuka. Ljudski osjet sluha ne registrira sve dijelove zvučnog spektra, kao ni sve jačine zvuka jednako. Oni dijelovi za koje algoritam smatra da neće biti u dovoljnoj mjeri čujni, odnosno da će biti maskirani drugim dijelovima algoritam smatra "nepotrebnim" smanjujuči tako ukupnu veličinu datoteke. Kompleksnost algoritma je dakako puno veća, te ne svodi na puko izbacivanje pojedinih dijelova zapisa, ali u osnovi to je princip funkcioniranja istog.

Dakle, gubitaka IMA i to mora uvijek biti na umu. Jednom prebačeni audio zapis iz nekomprimiranog (PCM, wav...) u komprimirani, te povratno vraćen u nekomprimirani NIKAD neće (barem teoretski) biti iste kvalitete. Pitanje je samo koliko će ta razlika u kvaliteti biti čujna. Dakle, višestrukom konverzijom nekomprimiranog u komprimirani zapis i obratno kvaliteta se gubi i tu radnju treba izbjegavati gdje god je moguće. Ukoliko imate potrebu za obradom audio zapisa (skraćivanje, promjena nivoa - glasnoće ili sl.) uvijek za to koristite nekomprimirani zapis (wav), a konveriju u komprimirani (mp3) obavite na samom kraju, nakon svih obavljenih obrada na zapisu.

Kompresija unutar mp3 formata može biti definirana na dva načina:

• stalna (fixed bitrate): definirani stupanj kompresije ostaje isti tijekom cijelog zapisa.
• promjenjiva (variable bitrate): stupanj kompresije se mijenja tijekom zapisa.

Kod komprimiranja stalnim stupanjem kompresije moguće je da korisnik odabere prevelik stupanj kompresije (veći stupanj - manja datoteka) što za posljedicu ima čujni gubitak kvalitete zvuka (najčešće izražen kao nesavršenost u visokotonskom dijelu spektra u kompleksnijim dionicama muzičkog zapisa), dok će s druge strane odabir premalog stupnja kompresije imati za rezultat datoteku veću od optimalne (manji stupanj - veća datoteka) ali bez gubitaka u kvaliteti zvuka. Iskustvo pokazuje da je vrijednost "bitrate"-a od 192 kbps (192 kbita/s = 24 kB/s = cca 1.44 MB/min) dovoljna za se ne uoče razlike između nekomprimiranog i komprimiranog zapisa. Pošto većina današnjih programa za komprimiranje (encodera) kao osnovnu vrijednost bitrate-a daje 128kbps (0.96 MB/min) potrebno je procijeniti da li će nam ta vrijednost biti dovoljna. Ukoliko se glazba sluša uglavnom na mobitelu i jeftinim slušalicama - vjerojatno hoće, no ukoliko usti zapis budete slušali sa Hi-Fi linije - sigurno neće.
Dakako, moguće je odabrati i vrijednosti niže od 128kbps (112, 96...) no gubitak kvalitete zvuka je očit i na najlošijim reproduktorima, kao i više vrijednosti od 192 kbps (256, 320...) za koje će netko reći da je nepotrebno razbacivanje memorijskim prostorom, dok će drugi reći da "od viška glava ne boli".
Savjet: odaberite maksimalno moguće velik bitrate koliko vam mogućnosti (slobodan memorijski prostor) dozvoljavaju.

Kod komprimiranja promjenjivim stupnjem kompresije korisnik odabire maksimalni dozvoljeni bitrate (odnosno minimalni dozvoljeni stupanj kompresije), dok trenutni stupanj kompresije ovisi o zahtjevnosti materijala koji se komprimira, no bitno je naglasiti da on nikad ne pada ispod zadanog minimuma. Drugim riječima ukoliko korisnik odabere promjenjivi bitrate od 192 kbps to znači da će datoteka biti iste veličine ili manja u odnosu na komprimiranje stalnim bitrateom iste vrijednosti. S druge strane komprimiranje promjenjivim stupnjem kompresije može u najboljem slučaju dati snimku jednake kvalitete kao komprimiranje stalnim stupnjem kompresije iste vrijednosti. Brigu o trenutnom bitrateu vodi encoder i tu postoje razlike između različitih encodera. Drugim riječima svi encoderi ne izvršavaju jednako kvalitetno svoju zadaću, te je uputno prethodno isprobati nekolicinu dostupnih. U većini slučajeva su komercijalni encoderi bolji od besplatnih.Ovo treba imati na umu kod odabira bitratea jer je moguće da promjenivi bitrate od 192kbps zvuči lošije od istog stalnog bitratea!
I ovdje, kao i kod stalnog stupnja kompresije vrijedi pravilo: odaberite maksimalno moguće veliki bitrate koliko vam mogućnosti (slobodan memorijski prostor) dozvoljavaju.

Dobro je zapamtiti:

• veći bitrate -> manji stupanj kompresije -> veća datoteka -> manji gubitak kvalitete zvuka.
• višestruke konverzije komprimiranog zapisa vode gubitku kvalitete.
• kvalitetu zapisa izgubljenu prevelikom kompresijom nemoguće je obnoviti.