korisnička zona

korisničko ime

lozinka

Prijava

Registracija

Video i TV

Odabir vanjske antene za prijem TV signala

Za kvalitetan prijem TV signala potrebna je adekvatna vanjska antenska instalacija. Prelaskom na digitalno emitiranje rođena je zabluda o "digitalnim antenama". Digitalne antene, isto kao i digitalna antenska pojačala te digitalni antenski kabeli ne postoje! Ovo je važno jer trgovci po višim cijenama pokušavaju prodati "specijalne" antene i pribor koje su navodno namijenjene prijemu digitalnog signala.
Jednako tako je rođena zabluda o "silasku sa krovova". Dapače, zbog same prirode digitalnog signala potrebno je imati kvalitetnu vanjsku antensku instalaciju jer digitalni način emitiranja ne pozna polovična rješenja (ukoliko je signal preslab slika nije loša, već je jednostavno nema).
Antenska instalacija sastoji se u pravilu od antene i antenskog kabela, te u određenim slučajevima antenskog pojačala, pretpojačala, filtera i skretnica.
Antena je sklop koji služi za prijem elektromagnetskih (EM) valova, odnosno pretvara energiju EM vala u električnu struju slabog napona koja se potom antenskim kabelom vodi do TV prijemnika ili se u slučaju nedostatnog nivoa prethodno pojačava antenskim pojačalom.
Vrijednost napona na kraju antenskog kabela ovisi o dužini kabela, odnosno na dužem kabelu pojavit će se veći pad napona koji će kao rezultat imati lošiju sliku ili slika čak neće biti vidljiva.
Vanjske prijemne antene se razilikuju po namjeni (širokopojasne, pojasne, kanalne) i po tipu. Postoji nekoliko tipova prijemnih antena, ovdje ćemo navesti najčešće:

  • YAGI:yagi antena
    Sastoji se iz određenog broja elemenata (direktori, dipol i reflektor). Sa porastom broja elemenata raste i faktor dobitka ("pojačanja") antene, ali i njene dimenzije. Yagi antena za prijem UHF područja se ponekad naziva i "riblja kost".
    Yagi antene sa većim brojem elemenata imaju dobru usmjerenost, dobar omjer napred-nazad i dobar faktor pojačanja, no zbog svoje konstrukcije nisu previše pogodne za krajeve sa jakim vjetrom.
    Izrađuju se kao kombinirane, širokopojasne, pojasne i kanalne.
    Antenski (koaksijalni) kabel se na dipol antene spaja putem prilagodnog (asimetričnog) člana.
  • LOG-PERIODIC:
    Ponekad se još naziva i logaritamska antena, jednostavne je konstrukcije i jeftina u proizvodnji.
    Po svojoj kontrukciji povoljna je za pokrivanje širokog frekvencijskog opsega (VHF III + UHF IV + UHF V - širokopojasne ililog periodic antena kombinirane antene). Ovaj tip antena ima manji faktor dobitka u odnosu na yagi antene, ali širi kut prijema (manju usmjerenost) što ih čini pogodnima za prijem signala sa različitih predajnih lokacija unutar kuta 30º. Otporne su na jake vjetrove i prilično robustne konstrukcije, osim kod kombiniranih izvedbi gdje su moguća oštećenja elemenata (VHF) zbog svojih dužina.
    Antenski kabel se na antenu spaja direktno, nije potreban prilagodni član. Ukoliko se na ovaj tip antene spaja antensko pojačalo potrebno je voditi računa da pojačalo nema ugrađenu funkciju napajanja eventualnih pretpojačala (izlaz istosmjernog napona na ulaznom spoju signala u pojačalo) jer će zbog konstrukcije antene nastati kratki spoj koji je moguće spriječiti serijskim (između centralnog voda koaksijalnog kabela i spoja na anteni) spajanjem kondezatora od par pF.
  • DIPOL:dipol antena
    Otvoreni dipol je najjednostavniji tip antena koja se satoji od dva jednaka paralelna dijela dimenzija jedne četvrtine valne duljine (Λ / 4).
    Ovaj tip antene podjednako dobro prima signale sprijeda i straga, dok bočne signale (90 i 270 st.) ne prima dobro. Nema dobru usmjerenost što znači da su ove antene pogodne za prijem u područjima sa jakim signalom gdje usmjerenost nije bitna.
    Antenski kabel se na antenu spaja direktno.
    Zbog loših svojstava i slabog dobitka gotovo da se ne može naći u trgovačkoj ponudi i uporabi, osim ponekad kao zakrivljeni dipol za prijem radijskih programa (band II).
  • KVAZI-HORN: Zaboravljeni i gotovo izumrli tip antena, popularan 70-ih i 80-ih godina.kvazihorn antena
    Ovaj tip antena karakterizira kut između stranica od 60º, mala dobit na niskim, te velika dobit na visokim frekvencijama, slaba usmjerenost što ih čini pogodnim za prijem signala sa različitih lokacija odašiljanja, no ujedno i neotpornim na neželjene signale zbog čega je u vrijeme emitiranja analognog signala u uporabi bio pretežno u ravničarskim krajevima gdje je utjecaj reflektiranih signala mali.
    Dobit antene u direktnoj je vezi sa njenim dimenzijama, a dimenzije ovise o frekvenciji za koju je antena predviđena (porastom frekvencije smanjuju se dimenzije, odnosno za iste dimenzije faktor dobitka biti će veći na višim frekvencijama) što ju čini slabo pogodnom za prijem nižih frekvencija na područjima sa jakim vjetrovima.
    Kvazi-horn antene nije moguće naći u slobodnoj prodaji, te su često (bile) predmet samogradnje entuzijasta.


Ukoliko i uz ispravan odabir antene nivo signala nije dostatan za kvalitetan prijem potrebno je ugraditi antensko pojačalo. S obzirom da pojačalo pojačava koristan signal, ali i šum koji se povećava sa udaljenošću od antene isto je potrebno smjestiti što bliže samoj anteni kako bi utjecaj šuma bio što manji. Danas su obično u uporabi širokopojasna pojačala čija je prednost da istovremeno pojačavaju nekoliko frekvencijskih područja, no mana im je da u slučaju prejakog ulaznog signala ili prevelikog pojačanja pojačala na nekom od područja za koje su predviđeni može doći do preuzbuđenja pojačala koje za posljedicu ima lošiji prijem (ponekad čak lošiji nego bez pojačala). Tako je moguće u blizini lokalnog FM predajnika (čiji će signal pojačalo također pojačati) u kombinaciji sa antenom malog faktora dobitka, loše karakteristike usmjerenosti i pojačala prijem TV programa bude lošiji nego sa antenom velikog faktora dobitka i dobre karakteristike usmjerenosti, no bez pojačala.
U projektiranju antenske instalacije uvijek treba težiti što većem dobitku na samoj anteni (odabirom najpovoljnijeg tipa antene), te korištenjem pojačala samo slučajevima gdje su se iscrpile sve mogućnosti daljnjeg dobitka putem same antene. Pojačanje pojačala treba biti minimalno, odnosno dovoljno za kvalitetan prijem. Krilatica "od viška glava ne boli" u ovom slučaju ne vrijedi.


ZAKLJUČAK:

  • antena sa većim brojem elemenata: vrlo dobra usmjerenost (eliminacija neželjenih signala, ali i manji kut pokrivanja), veći dobitak ("pojačanje") antene, slabija otpornost na vjetar.
  • širokopojasne antene: manji dobitak ("pojačanje") u odnosu na pojasne ili kanalne antene, mogućnost istovremenog prijema više programa sa različitih frekvencija ili bandova.
  • za područja sa slabim signalom treba odabrati uskopojasne ili kanalne antene sa što većim brojem elemenata (velikim faktorom dobitka), te po potrebi i antensko pojačalo.
  • korištenje antenskog pojačala svesti na minimalnu moguću mjeru, izbjegavati korištenje širokopojasnih pojačala sa velikim pojačanjem, pogotovo u blizini lokalnih repetitora. Prednost dati pojasnim, kanalnim ili širokopojasnim pojačalima ali sa mogućnošću regulacije nivoa pojačanja.
datum objave: 07.04.2010.
autor: administrator
komentar
Komentari članka :
NEMA KOMENTARA