korisnička zona

korisničko ime

lozinka

Prijava

Registracija

Video i TV

Interlace video

Iako se može činiti čudnim, pojam interlace videa (isprepletenog video signala) usko je povezan za fizionomiom ljudskog oka. Zbog tromosti ljudsko oko serijsku izmjenu statičnih slika doživljava kao sliku u pokretu. Dovoljno brza izmjena statičnih slika za rezultat ima subjektivni dojam fluidnog pokreta, dok u će u suprotnom slučaju pokreti biti podrhtavajući.
Uz brzinu promjene slika još dva �imbenika imaju utjecaj na subjetkivnu percepciju izmjene stati�nih slika:

  1. Nivo svjetla (osvjetljenje): uz slabo osvjetljenje brzina izmjene slika od 20 slika u sekundi bit će dovoljna za dojam fluidnog pokreta, dok će uz dnevno svjetlo ta brzina rezultirati podrhtavajućim pokretima. To je jedan od razloga zašto je u kino dvoranama mrak za vrijeme predstave.
  2. Relativna veličina slika koje se izmjenjuju, odnosno njihova udaljenost od ljudskog oka: što su slike veće (ili oko bliže) to veći dio slike zauzima vidno polje. Ljudsko oko je u stanju prije opaziti podrhtavanje na rubnim dijelovima vidnog polja (izvan fokusa) nego u centru (fokusu). To je jedan od razloga zašto na velikim CRT (ekranima) uz malu udaljenost promatranja ranije opažamo podrhtavanje slike.


Povijest interlace videa seže u 30-te godine 20.stoljeća. Tadašnji tehnološki stupanj razvoja CRT prijemnika nije omogućavao horizontalnu rezoluciju veću od 200-tinjak linija uz izmjenu 50 slika u sekundi (50 Hz). Rezolucija od 200-tinjak linija se ubrzo pokazala nedovoljnom za prikaz svih željenih detalja, te se počelo razišljati kako ju povećati.

CRT tv prijemnici prikazuju sliku tako da snop elektrona (koji se usmjerava jakim elektromagnetima na početku katodne cijevi) "udara" na slojem fosfora premazan završetak katodne cijevi (ekran) proizvodeći svjetlo i to krečući se iz gornjeg lijevog ka donjem desnom kutu ekrana određeni broj puta u sekundi.
Vrijeme potrebno za iscrtavanje 200 horizontalnih linija dvostruko je manje u odnosu na vrijeme potrebno za iscrtavanje 400 linija, odnosno za iscrtavanje 400 linija potrebno je dvostruko više vremena (dvostruko manja frekvencija).
Frekvenciju nije bilo moguće (poželjno) mijenjati jer bi se smanjenjem frekvencije smanjila i brzina prolaska elektronskog snopa koji pobuđuje (osvjetljava) fosfor na ekranu što bi rezultiralo "gašenjem" čestica fosfora prije dolaska novog snopa, a time i do treperenja slike, ali i zbog činjenice da je to frekvencija mrežnog napona na kojoj rade i ostali uređaji, te bi promjena iste dovela do interferencija (smetnji) na putu signala do ekrana.

Rješenje problema ukazalo se u zadržavanju frekvencije od 50 Hz, ali i podjeli svake slike na dvije poluslike i to je u biti definicija interlace videa. Prva poluslika sadržava parne, a druga neparne linije originalne slike (PAL) ili obrnuto (NTSC). Naizmjeničnom izmjenom poluslika brzinom 50 Hz (PAL) ili 60 Hz (NTSC) rezultat je kompletna slika sa brzinom izmjene od 25 Hz (30 Hz), ali sa dvostruko većom rezolucijom u odnosu na slučaj bez poluslika (takav način prikaza se još zove i progressive - progresivni prikaz u kojem se linije iscrtavaju sekvencijalno, jedna za drugom).

Dakle, u interlace načinu prikaza frekvencija ekrana zadržava se na 50 (60) Hz ne proizvodeći treperenje, svakih 1/50 (1/60) s iscrtava se po jedna poluslika, svaka poluslika sadržava "svoj" sadržaj a zbog tromosti oka kao i svojstva fosfora da svijetli kratko vrijeme nakon pobude te dvije poluslike doživljavamo kao jednu kontunuiranu sliku, ali sa detaljima sadržanim u obje poluslike (većom rezolucijom) uz zadržavanje istog bandwidth-a (širine pojasa potrebne za prijenos podataka) koja se kod analognog prijenosa mjeri u Hz (MHz), te bitrate-om (bps) kod digitalnog.

Prednosti interlace načina:

  • potrebno je samo pola bandwidth-a za istu rezoluciju u odnosu na progresivni način.
  • uz isti bandwidth moguće je dvostruko povećati brzinu izmjene (frekvenciju) slika u odnosu na progresivni način.

Nedostaci:

  • problemi kod snimanja brzih objekata koji se kreću tako da promijene položaj između dvije poluslike (unutar 1/50 ili 1/60 s)
  • problemi kod snimanja sitnih detalja (pogotovo horizontalnih linija) koji na ekranu zauzimaju visinu jedne linije (tzv. interline twitter). Takvi detalji vidljivi su na jednoj poluslici, dok na drugoj nisu. Zato se u studijima izbjegava nošenje odjeće sa sitnim horizontalnim uzorkom (često vidljivo na kravatama ili odijelima)


Interlace način se mora distrubuirati i pohraniti kao takav (dakle, kao dvije odvojene poluslike), te je gledanje takvog signala na progressive uređajima moguće uz tzv. deinterlace proces.

Interlace način prikaza se zadržao na 625 - (576 vidljivih: PAL, SECAM), odnosno 525 horizontalnih linija (486 vidljivih: NTSC). NTSC ima veću frekvenciju, ali manju horizontalnu rezoluciju u odnosu na PAL što je rezultat zavisnog odnosa broja linija i frekvencije.

datum objave: 26.02.2010.
autor: administrator
komentar
Komentari članka :
NEMA KOMENTARA